Pomični kontakti na oba kraja cijevi osigurača drže se na mjestu pomoću napetosti umetaka osigurača. Nakon što se gornji pomični kontakt gurne u dio "pačjeg kljuna", koji strši, gornji nepomični kontakt (obično izrađen od fosforne bronce) pritišće ga, sigurno zaključavajući cijev osigurača unutar "pačjeg kljuna". Kada struja kratkog spoja uzrokuje topljenje uloška osigurača, stvara se električni luk. Obloga od vulkaniziranih vlakana unutar cijevi osigurača proizvodi veliku količinu plina zbog topline luka; budući da je gornji kraj cijevi zatvoren, plin se izbacuje prema dolje, gaseći luk. S presječenim uloškom osigurača gubi se napetost koja drži pomične kontakte; pod utjecajem gravitacije i sile opruge iz nepomičnih kontakata, cijev osigurača brzo pada, prekidajući strujni krug i izolirajući neispravan dio vodova ili opremu.
Jedan od razloga zašto osigurači na stvarnim vodovima od 10 kV i distribucijskim transformatorima ne rade ispravno je slaba stručnost i nedostatak odgovornosti među električarima, koji često zanemaruju rutinsko održavanje i pregled ispadajućih osigurača. Drugi razlog je lošija kvaliteta samih ispadajućih osigurača, što onemogućuje glatko otvaranje i zatvaranje. Ovi čimbenici ugrožavaju funkcionalnost osigurača. U praksi je uobičajeno naići na nedostajuće cijevi s osiguračima ili uloške s osiguračima ili situacije u kojima se bakrene, aluminijske ili čak željezne žice koriste kao improvizirane zamjene za odgovarajuće umetke s osiguračima; to rezultira stalno visokim stopama prekida vodova i kvarova distribucijskih transformatora.