Povijest kompozitnih izolatora

U 1980-ima, institucije kao što su Sveučilište Tsinghua i Wuhanski institut za zaštitu vode i električnu energiju počele su razvijati kompozitne izolatore uz potporu nacionalnog "Sedmog petogodišnjeg plana". Obje institucije koristile su visokotemperaturnu vulkaniziranu (HTV) silikonsku gumu za materijal za šupu, ali su usvojile različite tehničke pristupe za spajanje između metalnih okova i šipke jezgre od epoksidnog stakloplastike: Sveučilište Tsinghua koristilo je unutarnju klinastu strukturu, dok je Wuhanski institut za zaštitu vode i električnu energiju koristio vanjsku klinastu strukturu. Tehnološka dostignuća obiju škola naknadno su prenesena u poduzeća i pretvorena u proizvodne kapacitete. U početku su odjeli za elektroprivredu sumnjali u učinkovitost kompozitnih izolatora i bili su oprezni s njihovom ugradnjom u mrežu; ograničili su njihovu upotrebu na instaliranje malog broja ispitnih jedinica na manje kritične vodove ocijenjene ispod 110 kV za procjenu vodova pod naponom. Godine 1990. u sjevernoj Kini dogodile su se raširene, teške nesreće usljed onečišćenja; kompozitni izolatori koji su bili na ispitivanju pokazali su izvrsnu otpornost na preskok onečišćenja, zaradivši naklonost odjela za elektroprivredu. Mnogi su odjeli proaktivno prihvatili ovu novu tehnologiju, proširujući opseg i opseg probnih operacija. Ovo je značajno povećalo otpornost prijenosnih i distribucijskih vodova na onečišćenje i smanjilo radno opterećenje povezano s čišćenjem vodova, čineći tehnologiju vrlo dobrodošlom među komunalnim operaterima. Nakon nekoliko godina operativne procjene, elektroprivrede su prepoznale kompozitne izolatore kao novu tehnologiju za sprječavanje onečišćenja flashoverom i počele su ih primjenjivati ​​na naponskim razinama iznad 110 kV.
Tijekom ranih faza usvajanja kompozitnih izolatora, odjeli za elektroprivredu zadržali su oprezan stav prema njihovoj upotrebi na dalekovodima od 500 kV, stavljajući poseban naglasak na operativno iskustvo. Posljedično, nekoliko serija kompozitnih izolatora uvezeno je od proizvođača iz Sjedinjenih Država, Njemačke i drugdje za rad mreže, dok su domaća proizvodnja kompozitnih izolatora od 500 kV također postupno puštena u rad. Nakon više od desetljeća ispitivanja, radna praksa je pokazala da kompozitni izolatori domaće proizvodnje nimalo ne zaostaju kvalitetom onih iz uvoza.
Što se tiče aspekata kao što su razvoj kompozitnih izolatora, proizvodni procesi, materijali, metodologije ispitivanja, problemi starenja, mehanička svojstva, problemi s krhkim lomom, strukture šupe i performanse na velikim visinama... Istraživači u području kompozitnih izolatora proveli su opsežna i kontinuirana istraživanja, pružajući čvrstu tehničku podršku za razvoj i osiguranje kvalitete kompozitnih izolatora u mojoj zemlji.